
Hellraiser (2022)
Drugačije ispričana verzija klasik horora Clivea Barkera iz 1987. u kojem mlada žena koja se bori s ovisnošću dolazi u posjed prastare zagonetne kutije, nesvjesna da je njezina svrha prizvati Cenobite...
U jednom trenutku života oprostio sam se od Hellraiser serijala, nakon što je stvarno postalo mučno za gledati, odnosno iziskivalo je jako puno strpljenja i dobre volje. Mislim da se to dogodilo prije jednog od dva dijela koja su izašla 2005. godine, onaj blesavi "Hellworld" i "Deader". Nisam ih čak ni komentirao na blogu jer me u tom naletu gledanja serijala toliko umorilo da se više nikada nisam njemu vratio. A onda kada sam vidio da su izašli Hellraiseri bez Douga Bradleya kao Pinheada, tada se definitivno nisam htio u njih upuštati. Međutim, za očekivati je bilo da ćemo kad-tad dobiti novu izvedenicu Barkerove popularne priče, a to se dogodilo u 2022. godini u režiji Davida Brucknera (jako dobar Night House, dobri Southbound, V/H/S, The Ritual...), osmišljeno kao reboot-hommage originalu, dakle neformalni 11. dio serijala, odnosno druga izvedba knjige Clivea Barkera. Pojavljuje se tu i novi Pinhead, odnosno The Priest - glumica Jamie Clayton koja glumi androgenog antagonista, onakvog kakvo je Barker i zamišljao. Ipak, teško se odmaknuti od Bradleyeve karizme, koliko god me se ovaj Pinhead(ica) dojmio/la. Tu imamo i Gorana Višnjića u prilično bitnoj ulozi negativca, a gotovo cijeli materijal sniman je u Beogradu. Odmah oštro startamo s nasilnim ubojstvom, zatim imamo malo uvoda u glavne likove i likuše, upoznajemo se s "grijesima" koje nose i moram reći kako sam se ugodno iznenadio koliko je film intenzivan i zabavan u prvih 45 minuta trajanja. Iako se ne povezujemo s likovima kao ni u jednom Hellraiser filmu, time je lakše što ih se mnogo jednostavnije "odreknemo" jednom kada ih pokupe Cenobiti, koji su, opet moram reći na visini zadatka po izgledu, makeupu, karakteristikama, svemu. Kad smo već kod makeupa, potrebno je naglasiti kako je ova izvedenica prepuna dobrih praktičnih efekata, gomile prostetike, kostima, šminkanja...sve pohvale idu na vizualne aspekte filma, pa i na onaj segment CGI efekata. Nisam siguran čemu mi je toliko porasla znatiželja za otkrivanjem više detalja oko ovog filma nakon što sam ga pogledao, ali nakon što sam pročitao i istražio još neke informacije, shvatio sam da je film još kvalitetniji nego što mi je bio na prvi dojam, gledamo li na određene reference na serijal, knjigu, posvećenost zanimljivim twistovima tijekom radnje, brigu oko dostatne doze krvavih scena. Nisam nikada mislio da ću ovo više napisati ili jednom Hellraiser filmu osim prva dva dati više od trojke, ali ovaj zanimljivi i zabavni reboot me opovrgnuo, što mi je baš drago. Dosta ljudi će se složiti sa mnom, dosta čak i neće jer ovo smatraju još jednom lošom izvedbom, ali ja sam mogu reći uživao dok sam ga gledao, vjerojatno zato što sam očekivao jako, jako malo. Ostavlja se tu i prostora za nastavak, a čeka nas i Hellraiser serija, u režiji onog propalog Davida Gordona Greena, čovjeka koji je zakopao Halloween serijal. Ovo čudno zvuči, ali - preporučam vam ovaj Hellrasier film.
Tagovi:


