Kratki pregled pogledanog XX

Dadilja pronalazi VHS kasetu koja prikazuje razna zlokobna ubojstva koje izvodi psihotični klaun...

Prvi redateljski dugometražni film Damiena Leonea spojio je praktički nekoliko njegovih short filmova, gdje je napravio antologijski prikaz svojih filmova na način da babysitterica dok djeca spavaju gleda VHS kazete s jezivim klaunom. Njegov short film "Terrifier" bio sam prokomentirao prije jedno šest godina i tada mi se jako svidio Art the Clown, no nikako se nisam vraćao tom serijalu i nisam mu posvećivao dovoljno pažnje, a kada je izašao drugi dio Terrifiera, dao sam si zadatak da sve pogledam i prokomentiram u šusu. All Hallows' Eve u svom početku nije imao namjeru da se sav fokus stavi na Arta the Clowna, ali je njegova upečatljivost toliko invazivna i efektna da se jednostavno morala stvoriti fama oko njega i da se cjelokupni film bazira na ovakvo moćnom villainu. Već dugo vremena nismo imali ovako reprezentativnog villaina, a posebice ne horor klauna. Ovo je prilično jeftino napravljen film, ali vidi se entuzijazam za horor filmovima, uključujući razne spodobe i nemani, aliene, demone, deveti krug pakla, ma svašta nešto a ništa posebno definirano, čega sam uvijek pobornik, jer najbolje je kada neke misterije ostanu nerazjašnjene. Čudno osvjetljenje kroz cijeli film ponovilo se i u prvom službenom Art the Clown filmu iz 2016., pa makar to izgledalo drugačije i umjetnički, često ispadne kiselina za oči. Sve ono što je bilo amaterski u ovom filmu (a tu je stvarno dosta toga), popravilo se u narednim filmovima s boljim budžetom, a izašao je i sequel istog naziva dvije godine kasnije, koji nema veze ni s Leoneom, niti s klaunom, a kojeg mi se pretjerano ni ne gleda trenutno. All Hallows' Eve je dobar uvod u ono što slijedi, ali kao individualan film je prilično ispodprosječan.

Tijekom Noći vještica, Tara Heyes nađe se kao opsjednutost sadističkog ubojice poznatog kao Art the Clown...

Damien Leone širi univerzum Arta the Clowna, sadističkog i manijakalnog ubojice koji je, sudeći prema dosad viđenom, u korelaciji s demonima, nadnaravnim i podzemnim svijetom te da ovdje nije riječ o običnom čovjeku. Terrifier prvi film s vremenom postaje sve priznatiji, a snimljen je kao nezavisni film s budžetom od 35000 dolara. Ovdje Arta glumi David Howard Thornton koji će mu dati još prepoznatljiviju notu i koji će postati njegovo utjelovljenje i u narednim filmovima. Terrifier je jedan gorefest slasher film, gdje Art the Clown predstavlja gnjusnog, perverznog i morbidnog ubojicu koji sva svoja ubojstva bazira na mučenju i masakriranju žrtve, konstantno kroz film imamo vijanje i bježanje i nemamo neke radnje, što nam dozvoljava da se upoznamo s Artom kao pantomimičarom i dijelom njegovog backgrounda. Upravo zato što se ne zna puno o njemu, film je zabavan i intrigantan, unatoč jeftinoći koja nerijetko izvire iz tehničkih aspekata. Zato imamo dobre praktične efekte i entuzijazam koji se provlači kroz redateljsku palicu Damiena Leonea, dajući nam osjećaj klaustrofobije gdje ti nitko i ništa ne može pomoći kada se boriš protiv ovakvog villaina. Prvi dio ima i jako dobre igre zvukovima, što i onim gruesome i onim creepy scenama daje dodatni poguranac oko atmosfere. Terrifier prvi dio je razlog zašto je dvojka toliko dobro prošla kod publike i što se već sada razvio cult-following oko ovog serijala, što smatram da je nedostajalo u horor svijetu na toj nekoj underground razini, kao da volite i cijenite punk sastav za kojeg ne vjerujete da će osvojiti mainstream, ali će uvijek biti tu negdje i puniti klubove. Da je nešto ultra specijalno film, to baš i nije, ali je dobar i ima drugačiju priču.

Art the Clown vraća se u gradić Miles County gdje progoni tinejdžericu i njezinog mlađeg brata za vrijeme Noći vještica...

Vjerujem da nitko nije očekivao, a ponajmanje filmska ekipa zajedno s Damienom Leoneom, da će drugi dio u potpunosti nadjačati sve moguće predodžbe o svojoj popularnosti. Potpuno neočekivano, film je u listopadu 2022. godine bio jako popularno ostvarenje o kojemu se pričalo na svim filmskim platformama i jako je dobro kotirao među zagrijanom horor ekipom, koja nastavke neke franšize u nastajanju uvijek dočeka s posebno naoštrenim noževima. Art the Clown je s ovim dijelom i službeno postao next big thing u horor svijetu, a to je sa svojom pojavom i djelima u potpunosti i zaslužio. Ono što mi je posebno drago je što je Terrifier 2 zasjenio i nepotrebno razvikani posljednji dio nove Halloween trilogije, jadni Halloween Ends, iza kojeg stoji ogromna marketinška mašinerija. Financiranje filma bilo je zahtjevno jer je scenarij bio ambiciozniji od prvog i zahtijevao je veći budžet. Leone je prije snimanja osigurao sredstva od privatnih investitora i pokrenuo je Indiegogo kampanju s ciljem od 50 tisuća dolara za snimanje scene vođene praktičnim efektima. Kampanja je bila ogroman uspjeh, dosegnuvši više od 430% početnog cilja s ukupno 250 tisuća dolara donacija. A da ne pričamo o zaradi u kinima i proširivanjima na velik broj kino platna, gdje je zaradio milijune dolara. Ovo je još krvaviji, još bolesniji film nego već krvavi prethodnik, ali ovdje imamo znatno bolje razrađen narativ i priču, kao i sasvim ok glumu. Ukratko, najveći problem filma njegovo je trajanje (prokletih dva i pol sata), ma koliko film bio dobar i unikatan, ovo je stvarno bilo pretjerivanje. Još bolji make-up efekti, elementi nadrealnog i sam Art the Clown uz glavnu heroinu su najjači aduti filma. Priprema se već i treći nastavak, za kojeg se već unaprijed zna da bi trajao preko 3 sata, stoga će ga vjerojatno razdijeliti na dva dijela jer je redatelj pametno odlučio kako više ne bi radio filmove od 2 i pol sata.

Badnjak je i Tori se samo želi napiti i zabavljati, ali kada robotski Djed Božićnjak u obližnjoj trgovini igračaka poludi i počne neobuzdani ubilački pohod po gradu, prisiljena je na bitku za preživljavanje...

Krajem godine uvijek volim vidjeti kakvi nam se novi božićni hororci pripremaju. U 2022. godini ih nije bilo baš za neki reprezentativan izbor, a da bi iole mogli valjati, pa sam tako probao sreću s Christmas Bloody Christmas, koji ima premisu ubijajućeg RoboSante. Redatelju Joeu Begosu ovo je treći horor film uz VFW i Bliss, a sada se okušao i u satipolnom maratonu blagdanske makljaže. Shudder se trudi imati origigi filmove pod svojom produkcijom, međutim do sada im nije uspjelo poći za rukom napraviti neki outstanding horor film, već se neprestano kupa u blatu prosjeka i ispodprosječnosti, a to je nažalost uvelike i ovaj film. Prvih pola sata imamo blesave macho-punk priče, zatim kreće mindless koljačina sjekirom, sačmaricom i svim mogućim alatima kojih se ovaj robot domogne, a nitko zapravo ne zna ni zašto, no koga je zapravo briga? Donekle zabavan film pun je bezveznih trenutaka i osim ako niste ljubitelj banalnih trashy hororaca bez neke dubine, Christmas Bloody Christmas bi vam se mogao svidjeti. Meni u više segmenata ipak nije sjeo.