Kratki pregled pogledanog XIX

Nakon što je svjedočila bizarnom, traumatičnom incidentu s pacijentom, doktorica Rose Cotter doživljava paranormalne i neobjašnjive stvari...

Kada bismo morali promisliti koji je horor film imao najbolju i najinovativniju promotivnu kampanju do svoga izlaska, mislim da bi mi uvijek Smile pao prvi na pamet. To, dakako, ima svoje mane i vrline, ovisno o kakvom tipu filma se radi. Primjerice, jednom Barbarianu ovakva bi kampanja samo naškodila, međutim, Smile je onaj mediokritetski tip filma kojemu je potreban taj dodatan boost i jako dobro plaćene najave kako bi ga što više ljudi moglo otići pogledati i kako bi se stvorio veliki hype oko njega. Posljedično, naravno da je film jako mnogo zaradio, a čak je, na moje ugodno iznenađenje, ostala ta neka kolektivna misao i dojam da je ovo jedan od boljih horor filmova 2022. godine. E sad, možemo onda pričati o tome kakva je ovo horor godina zapravo i bila, ako će osrednji Smile predstavljati TOP 5 filmova, ali neosporno je da je redatelj čiji je ovo dugometražni prvijenac, Barker Finn, uspio kod gledateljstva stvoriti mišljenje kako je ovo jedan od "jezivijih i konstantno napetih" horor filmova. Smile svakako broji pregršt jump scare scena, neke od njih su stvarno dobro napravljene i uznemirujuće, neke od njih su samo posljedice rupa koje stvaraju polu-klasičan, hrpu puta viđen horor film. Oko dosta segmenata filma sam podijeljen, pa je zato takva i ocjena, nešto bolja od prosjeka: jako dobri efekti, borbe s traumama glavne glumice (iako na malo očekivan način), dobra gluma, dobrih i manje dobrih horor elemenata...ono što mu najviše zamjeram je prevelika sličnost s nekim od žanrovskih blockbustera 21. stoljeća, posljednjih pola sata koji su vrlo prozirni, osim posljednje scene, a također i bezobrazna krađa nekih kreativnih scena iz filmova poput Terrifiera, It: Chapter Two, pa čak i Hereditaryja. Nameće nam se nastavak, za kojeg sam siguran da će biti slabiji od originala, no živi bili pa vidjeli. Ne može se reći da ovo nije creepy horor film, ali ne mogu reći ni da bih ga stavio u TOP 5 naslova ove godine. Za horor ljubitelje - svakako bacite oko. 

Peti dio V/H/S serijala dolazi nam vrlo vrlo brzo poslije četvrtog koji također obrađuje teme devedesetih godina 20. stoljeća...

Okupilo se nekoliko redatelja i odlučilo je "donirati" svoje ideje i kratke filmove u ovu novu nakupinu kratkih horor priča spojenih u novu antologiju. Nisam očekivao da ću već iduću Noć vještica provesti uz novi V/H/S nastavak. Peti dio razlikuje se od ostalih po tome što nema klasičnu naraciju i glavnu priču već smo svjedoci jednog comedy feature-a. Priče su kao i do sada različite, po trajanju otprilike jednako podijeljene, podžanrovski drugačije, ali ono što im je zajedničko je da pojedinačno dobro problematiziranje period 1999. godine - Y2K, video-igre, glazbu, pop-kulturu općenito. Prva priča Shredding govori o punk-rock bendu koji ide svirati u napuštenu dvoranu gdje je u požaru nekoliko godina prije poginuo cijeli ženski bend, a koji se baš na tu večer odlučio vratiti među žive...Ovo je baš cool segment redateljice Maggie Levin - dobro snimljen, jako dobro režiran i s dobrim praktičnim efektima i maskama, nemam što puno nadodati osim da je vrlo dobro koncipiran i traje taman koliko treba. Od redatelja Johannesa Robertsa dobivamo segment "Suicide Bid", gdje brucošica želi biti dio "Sorority Sisters" kluba, ali kako bi to postala, mora biti živa zakopana u lijesu dok ju ne izvade van. Naravno da se stvari zakompliciraju i naravno da je u sve to upletena i urbana legenda. Ova klaustrofobična priča ima svojih prednosti, ali i podosta mana koji se jednostavno ne uklapaju kako treba, nisam tijekom gledanja dobivao onu uznemirenost kao što sam imao u one-room segmentu kao što je npr. "The Empty Wake" iz V/H/S 94. Treća priča "Ozzy's Dungeon" govori o dječoj igri na TV-u u kojoj mladi natjecatelji sudjeluju u fizičkim izazovima za priliku da se spuste u tamnicu i upoznaju Ozzyja, koji će pobjedniku ispuniti želju. Ovaj baš čudan segment nije ni odlični Stephen Ogg (Trevor iz GTA serijala) uspio izvući na neku zadovoljavajuću razinu, previše tu ima toga bedastoga i ničega do potpunog kraja realiziranog, odlučite se želite li biti torture-porn segment, scary ili jednostavno komedija. A komedije je bilo malkoc i previše, možda i najslabiji dio filma. U četvrtom segmentu upoznajemo se s gorgonom koju je uvijek zanimljivo vidjeti u horor filmu, budući da je njihovo pojavljivanje ultra rijetko. Neloš segmentić, a posljednji, To Hell and Back, definitivno je najbolji segment, realiziran od strane para Josepha i Vanesse Winter, dua koji je zaslužan i za vrlo dobar film "Deadstream" izašlog 2022. godine. Prava jurnjava s demonima, odlična ekranizacija pakla, izgled, priča, sve je osobno čista petica. Zaključno gledano, V/H/S 99 zapinje u svojim realizacijama nažalost u većini segmenata, makar mi je i dalje bolji od trojke, ali slabiji od četvrtog, prvog i drugog dijela. Kakogod bilo, veselim se daljnjim nastavcima, ovoga doslovno može biti u nedogled. 

Tess odsjeda na Airbnbu i otkriva da kuća koju je unajmila nije nimalo onakva kakvom se činila...

Došao na prilično tiha vrata, bez nekih pompoznih najava, trailer nije otkrivao ništa, znali smo samo da žena dolazi u apartman i da tamo nešto kreće...to je moglo upućivati na serial killer film, torture porn, supernatural hororac, ma čak i aliene i zombije. Mistika oko naziva "Barbarian" zapravo ništa ne govori, osim da sadrži sva slova koja sadrži i Airbnb. Redatelju Zachu Creggeru je ovo ako se ne varam prvi hororac i my god kako je jako krenuo. Nije lako ni napisati recenziju za ovakav tip filma kada je teško hvaliti ili kritizirati neke segmente, a da se ne otkrije barem neki dio priče ili radnje. Međutim, okolnim putevima mogu reći nekoliko stvari: film je jako, jako zabavan i tehnički odlično odrađen. Dobri dijalozi u prvom dijelu filma, dramatika koja se razlijeva na različite likove i pojave, vraćanje na tvorničke postavke gledatelja više puta tijekom trajanja...Barbarian je nešto vrlo dobro, inovativno i svježe u svijetu horor filma, moj osobni favorit 2022. godine uz Incantation i Deadstream. Odlični glumci i odlična gluma, vrlo dobre horor scene koje ostaju urezane u pamćenje, sve u svemu jako neočekivan film koji je ubo u mnogo slučajeva. Dakako da tu imamo i nekoliko anomalija, nelogičnosti i krivih izbora likova koji vas nekako podsjete da ipak gledamo horor ostvarenje koje ne može nadići sebe iznad nekih banalnih odluka koje viđamo u filmovima strave. No, sve je to ipak respektabilno reducirano. Povremeno zna biti i humorističan, a ima i dijelova zajebancije koje nas asociraju na prošlogodišnji Malignant. Kako ne bih duljio previše jer vidim da ću sve više i više početi otkrivati, pogledajte Barbariana, topla preporuka. Čak i da vam se ne svidi u nekom slučaju, ostat će vam urezan, to zasigurno. 

Mlada žena 1918. godine, na kraju svjetskog rata, na rubu ludila teži za slavom u očajničkom pokušaju da pobjegne od samotnjačkog seoskog života, izolacije i bez ljubavi na farmi svojih roditelja...

Nakon što sam sada pogledao i Pearl, prequel filma "X " redatelja Ti Westa, odmah mi je jasniji postao i prvijenac, koji se pojavio nešto ranije 2022. godine. Dva filma koja su se paralelno snimala su potegla za velikim rizikom, za kojeg je očito Ti West (The House of the Devil, Inkeepers, V/H/S...) bio siguran da će imati prođu - snimati dva horor filma paralelno i očekivati sigurn uspjeh prvijenca pomalo je i lud pothvat, međutim, imali smo sreću što svjedočimo takvoj ideji, budući da su i X i Pearl vrlo posebni i jako dobri filmovi. U pripremi je i treći dio - MaXXXine. Ovdje vidimo potpuni backstory na negativku Pearl, cijelo vrijeme gledajući pred nama glavnoga lika koji je ustvari negativan, što i ne viđamo baš često u ovom niti u bilo kojem drugom žanru, niti je to imalo lagano prikazati da stvorite određenu dozu empatije prema liku. Što bi značilo da ovdje moraju briljantno biti iskorišteni scenaristički elementi koji se igraju sa snažnim emocijama koje kod gledatelja bude postupci takvih likova, a za to vam je potrebna i odlična glumica. Mia Goth definitivno se pretvara u next žensku horor ikonu, naprosto je savršeno iznijela ovu ulogu o kojoj će se dugo pričati, a u prilog tome ide i dijaloško-monološka scena, gdje Pearl sa svojom šogoricom otkriva svoje mentalno poremećeno stanje u sedam minuta neprekidne scene. Fantastično. Film je jako lijepo snimljen, i makar je dosta spor u nekim dijelovima, imate dojam kao da svaka scena odiše mentalnim poremećajem i tugom, unatoč tome što ima dosta svijetlih i "sunčanih" scena. Pearl predstavlja život u mladosti od 1914. godine, fascinaciju seksom, matrijarhat, upoznavanje ljubavi tijekom rata, sve što pandemija nosi, na jedan jednostavan, a opet izrazito kompleksan način. Postalo je jako popularno raditi prequele serijama, filmovima, što se mene tiče kod nekih je tema to potpuno nepotrebno, a kod nekih je veoma dobrodošlo, pogotovo kada se tako odlučilo od samoga početka. Ti West je s ova dva filma u potpunosti pogodio i živo me zanima što će biti s trećom instalacijom ovog univerzuma. Definitivno jedan od boljih filmova 2022. godine.