Kratki pregled pogledanog VIII

Majka s nepoznatom bolešću odlazi sa sinom na prekooceanski let. Kada grupa terorista napadne i otme avion usred noći, prisiljena je koristiti svoje moći stečene svojim zdravstvenim stanjem...

Netflix dobrano zna iskoristiti svoje marketinške mogućnosti pa je tako ovaj film njemačko-britanske koprodukcije u relativno kratkom vremenu uspio postati žanrovski film koji se nameće na svim mogućim platformama, a tako je brzo i stigao do kritičara i publike. Peteru Thorwathu ovo je prvi "nenjemački" film, s Peri Baumeister u glavnoj ulozi, danskim glumcem Rolandom Mřllerom, Grahamom McTavishem i Dominicom Purcellom od poznatijih lica. Kritike na ovaj ne toliko tipičan film bile su više na strani pozitivnog, ali odjekivale su i neke negativne konotacije vezano za segment filma od zapleta pa prema kraju - mogu li se s time složiti? Mogu. Prvih pola sata uvodi nas se u radnju i priču i to je stvarno napravljeno na visokoj i zavidnoj razini, od misterioznosti, do glume, dijaloga, atmosfere, sve je išlo u apsolutno zadovoljavajućem smjeru. Uslijedila je zatim problematika koja je mučila i ruski Sputnik , nakon sat vremena i kada se treba poentirati s otkrivenjem događaja - počinje se vidjeti manjak kvalitetnih ideja i adekvatne razrade. Početni slow-pacing priče pretvorio se u mediokritetni akcijski nabijanac svime i svačime u tako skučenom prostoru kao što je avion, što je prouzrokovalo puno izmišljanja, nadrealnih situacija i manjka logike i smisla. Ipak, taj mediokritet nije cijelo vrijeme vidljiv nakon što krene, već i dalje možemo nailaziti na dobre krvave scene, pojave vampira, a posebne pohvale idu odličnim maskama i šminci. Nepotrebni filleri su produžili film nepotrebno dugo, mogao je biti dosta kraći, a ponovnu veliku ulogu djece u horor filmovima i njihovu nadmoć i nepostojeći strah više ne znam koliko puta moram prokomentirati, ali to sve više u hororima postaje teška lakrdija koja izaziva ruganje i smijeh. Blood Red Sky je unatoč glupostima nakon sat vremena trajanja uspio zadržati prevagu nad kvalitetnim scenama, dojmljivoj priči i solidno razrađenim likovima. Imali smo zmije u avionu, zombije, vampire...što je sljedeće?

Sva se pravila krše jer sekta pljačkaša u mjestu blizu meksičke granice odlučuje da "annual purge" ne prestaje nakon 12 sati i umjesto toga nikada ne bi ni trebala stati...

Peti dio vrlo popularnog Purge serijala trebao bi biti posljednji film koji se dotiče sada već jako dobro poznate tematike. Ovo je ujedno dio koji se naslanja na Purge: Election Year iz 2016. godine, odnosno osam godina poslije, tako da smo sada u 2048. Socio-politička pitanja i dalje su aktivna, uglavnom američke prirode, njihovih propitkivanja i problematika stvarnih demokratskih vrijednosti i kako se zapravo demokracija tumači po željama i potrebama onih na visokim pozicijama, koji svojim djelima potiču ljude na bezakonje, nasilje, rasnu i nacionalnu netrpeljivost pa čak i na nasilna ubojstva. Peti dio većinu se vremena odvija po danu i to je temeljna razlika naspram ostalih dijelova, ako tu uključimo i radnju koja se premješta iz srca Sjeverne Amerike dolje uz meksičku granicu i ako ne zaboravimo "westernski" štih koji se filmu pridodao. Ako ste ljubitelji serijala, ni Forever Purge vam neće loše sjesti, ima tu zabavnih momenata ulicama Teksasa, trudili su se malo proširiti radnju i tako po prvi puta 12-satni Purge produžiti dok vojska i policija ne obuzdaju divljake koji nastavljaju praviti probleme i izvan zakonskog okvira. Osim solidno razrađenih likova, petica ima i zanimljive efekte i vjerojatno pravi najviše kaosa negoli bilo koji Purge do sada. Najviše mana krije se u tome što je film prepun klišeja, pogotovo na kraju, toliko da mi se cjelokupna radnja i priča uspjela srozati na niske razine. Nemam jednostavno više apetita za prožvakati manjak inspiracije i kreativnosti jednom kada se radnja mora uokviriti i kompletirati. Kako sam rekao i u recenziji prošlog dijela, Purge serijal nastavljam gledati jer me uvijek zanima što će novoga osmisliti, ali se seriji nikada neću posvetiti jer nikada nisam prešao iz razine "simpatizera" u razinu "ljubitelja" serijala.

Nastavak je smješten godinama nakon početne smrtonosne invazije na kuću, gdje Norman Nordstrom živi u tišini i samoći, sve dok ga ne sustignu njegovi prošli grijesi...

Redatelj Rodo Sayagues (producent originala) donosi nam nastavak vrlo dobre i inovativne priče koja se pojavila u horor svijetu 2016. godine. Jako sam bio zadovoljan inovativnošću i načinom snimanja prvijenca, koji je postao vrlo, vrlo popularan te je u kino blagajnama utržio, nasprem budžeta od 10-ak milijuna, impozantnih 180 milijuna dolara. Drugi dio nije puno odmakao od početnog kapitala, ali je zaradio upola manje nego original. Dojma sam kako brojni fanovi ustvari nisu očekivali nastavak niti su ga priželjkivali, a tome govori činjenica da je prvijenac mogao biti savršen stand-alone film, bez ikakve potrebe da se priči nadodavaju novi likovi i elementi. No, kad je već ovdje, mora se baciti oko (u slučaju ovog filma uho). Radnja dakle seže osam godina poslije, opet vidimo odličnog Stephena Langa u glavnoj ulozi negativca, a banda manijaka napada mu opet kuću, a ovoga puta i djevojčicu koja živi s njime i koju je uzeo pod svoje skrbništvo nakon događaja iz jedinice (brzo će vas film uvući u to tko i što). Film je prilično dojmljiv iz tog razloga što se nekoliko puta kroz radnju dogode obrati oliti twistovi koji su pažljivo i korektno odrađeni, bez nekakvih prethodnih sumnji u njihovo događanje, a likovi su također solidno razrađeni, dovoljno da vas uspiju emocionalno okupirati i promijeniti vam proces simpatičnosti i antipatičnosti u nekoliko navrata. Ono što je ogromna manjkavost filma je neprestani osjećaj njegove bespotrebnosti. Apsolutno bi sve sa svijetom bilo u redu da ovaj film nikada nije izašao, neprestano se stječe dojam da je dosta sve isforsirano, pretjerano i ponekad prenaivno. Za razliku od prethodnika, ovaj se razlikuje po tome što sadrži više akcije i dinamike, promjena okruženja, brzo prolazi i nije dosadan, ali ne mogu se oteti činjenici da će zauvijek uvjerljivo biti sjena originala i da nikada neće moći biti shvaćen ozbiljno, koliko god on bio dobro režiran i solidno snimljen. Dat ću mu trojku iz poštovanja prema početnoj ideji, ali malo mi je nedostajalo da padne ispod prosjeka.

Joel, zajedljiv filmski kritičar iz 1980-ih koji radi za jeftini horor časopis, nesvjesno se zarobio u grupi podrške za serijske ubojice. Ne imajući izbora, pokušava se uklopiti ili riskirati postati sljedećom žrtvom...

Nisu ovo filmovi na koje nailazim s oduševljenjem, odnosno nikada nisam siguran hoću li im uopće dati priliku, osim ako se ne stvori za to neka posebna prigoda. S obzirom da je s frendom bilo: kakav ćemo trashy ili humorističan horor pogledat', obojici nam se nametnuo izbor Vicious Funa kao naizgled logičan naslov, radnja gdje mulac dolazi u grupu podrške serijskih ubojica rezonira kao krvav i potencijalno zabavan način za potrošiti sat i pol i možda, ali možda - dobro se nasmijati. Nismo baš dobili ovo potonje, ali moram priznati da mi nije žao što sam pogledao ovo, ponekad govance od filma, a ponekad sasvim kvalitetno ostvarenje. Ima tu i previše blesavih, besmislenih, tupavih stvari, ali korijen svega leži u zajebanciji i nevinoj lepršavosti scenarija, gdje zapravo nema ni smisla da sve ima smisla. Ekipa serijskih ubojica zanimljivo je obrađena i osmišljena, efekti su kojekakvi, ali ponajviše vrlo dobri zbog toga što stvore atmosferu i zabavne trenutke, a ono što je meni jako važno, ne znam je li objektivno toliko - nema političke korektnosti i društvenih komentara, ovo je doslovno comedy-horror radi comedy-horrora, takav kakav treba biti, splatterast, krvav, blesav, sa svim potrebnim viškovima i manjkovima. Otvara se tu opcija drugog dijela, budući da sve više i više ima poklonika, a gledamo li po samoj priči, ima se tu dosta toga još za ispričati. Nisam oduševljen viđenim, nisam baš ni maksimalno zadovoljan/zadovoljen, ali sjećat ću ga se (što je također bitno) kao OK novog filma strave i smijeha za kojeg je vrijedilo potrošiti nešto vremena. Ima tu zanimljivih momenata.