
VFW (2019)
S obzirom na manjak vremena, autor bloga Groblje horora po prvi se puta odlučuje na drastične rezove, kao i sve balkanske države: filmove što sam pogledao u prethodnom periodu, iako su neki od njih i zaslužili zasebne duže osvrte, prokomentirat ću u kratkom formatu u jednom članku. I dalje ćete ih moći vidjeti kao zasebne naslove u izborniku filmova sa strane, ali jednostavno im ne mogu posvetiti toliko pažnje pa da o svakom napravim posebni osvrt. No, znamo i da se ponekad s manje teksta može reći jednako ili više. Tko zna, možda ova forma i zaživi dugoročno, ako se skupi dovoljan broj pogledanih filmova.
Skupina američkih ratnih veterana prisiljena je braniti svoju postaju, nakon što pruže utočište djevojci koja bježi od nasilnih i naoružanih punkera kojima upravlja lokalni drug lord.
Ja sam jednostavan čovjek - ako vidim akcijetinu nabijenu splatter scenama u trajanju od sat i pol, moram to upaliti - ne oduzme mi previše vremena, a znam da će, ako ništa drugo, biti zabavno i brzo pogledano. VFW (Veterans of Foreign Affairs) je film u režiji Joea Begosa čije filmove nisam dosad upratio, a ovdje se osjeti dašak filmova iz 80-ih s podosta karpenterovskog štiha, ponajprije tematski gledano na Assault on Precinct 13. U ovoj mindless zabavi pojavljuje se delegat solidno poznatih starih aktera poput Stephena Langa, Williama Sadlera, Martina Kovea i drugih, a ukratko, mišljenje? Mozak na pašu i upalite, ne znam što bih drugo mogao reći - ima komičnih elemenata, povremeno bedastih, hrpu nasilja i akcije, podsjećaju djelomično i na Green Room. Sadrži klasične obrate i razvoj događaja s pojačanim heavy soundtrackom koji uz dojmljiv koloritet filmu daje dodatno nabrijanu atmosferu. Da je pametan, nije, da je zabavan, jest.
Tagovi:


