Kratki pregled pogledanog II: The Rental (2020), Train to Busan 2: Peninsula (2020), The Babysitter 2: Killer Queen (2020), Sputnik (2020)

Dva para iznajmljuju kuću na osami za weekend getaway kako bi partijali i opustili se. Pogađate - ništa od navedenog neće dugo potrajati, jer vlasnik kuće, a i oni međusobno, kriju mnoge tajne...

Redateljski prvijenac glumca Davea Franca govori o dva mlada para koji se žele odmaknuti od svega i posvetiti se samima sebi na vikendici udaljenoj od dnevnih zbivanja. K'o muhe bez glave iznajmljuju kuću pored oceana bez ikakve dodatne provjere i upoznavaju prilično čudnog i sumnjičavog gazdu. Pola sata filma ne vidimo praktički ništa, upoznajemo se s likovima, otkrivamo njihove neke tajne i polu-razmirice, a nakon 45 minuta počinje nekakva konkretnija radnja nakon što dobivaju dojam da ih netko cijelo vrijeme promatra. Ono što se otkriva kasnije ne bi bilo zgodno da vam prepričavam zbog te neke "tajnosti" kojom ekipa nastoji prekriti očigledne manjke i rupe u scenariju. Rental nije preloš film, ali me se nikako nije uspio dojmiti onako kako sam mislio da hoće sa svojom mistikom i osjećajem neugode i voajerizma. Nema tu zapravo ni horora, nešto napetosti i triler šema, ali daleko je ovo od ičeg, barem meni, pamtljivog i kvalitetnog. Nastavak će vjerojatno uslijediti, no ne znam koliko ću mu se posvetiti.  

Virus koji pretvara ljude u krvožedne manijake slash zombije, i koji je snašao Južnu Koreju, a s vremenom i cijeli svijet, stvara probleme novim protagonistima - Jung Seok je vojnik koji je prisilno dobio misiju da se vrati u JK i preuzme kamion s ogromnim novcem, na korejsku peninsulu - komad zemlje s 3 strane okružen vodom ali povezan s kopnom...

Jako sam se veselio nastavku skoro pa odličnog prvijenca Train to Busan, pogotovo što je bila riječ o istom redatelju. Prvijenac je postavio neke određene standarde u zombie žanru i uveo brojne inovacije na kojima stvarno neki američki filmski kolege mogu pozavidjeti. Međutim, dogodi se uvijek i taj neki pad - Peninsula je, kako ga svi opisuju, uistinu prvoklasni trash (doslovno smeće ovoga puta, spojen s trash podržanrom), nekakav mix Escape from L.A. i Fast and Furious franšize, bučkuriš lošeg CGI-ja s ponekad solidnim, bedastoća hrpu...ma, kakvo razočarenje. Sve počinje odlično - scenografija, brodske evukuacije, zombiji...kasnije to prelazi u klišejastu juranjavu s hrpom efekata i ubrzanom vožnjom, sa zombijima se ljudi počinju sprdati umjesto da su uznemirujući, nekakve borbe u areni sa specijalnim zombijima i tamošnjim preživjelim bandama...film je predinamičan i prerapidan, a toliko malo pokazuje, trash jurnjava automobila kao u Mad Maxu, ima ok fora ali nedovoljno da prevladaju, a zombiji na kraju krajeva postaju manje bitni u svemu ovome...sve u svemu - ni dašak atmosfere i kvalitete originala, eventualno u prvih 10-ak min. Šteta.

Dvije godine kasnije po radnji, a dvije i pol godine kasnije u realnom vremenu dobili smo nastavak popularnog splatter Babysittera - horor komedije koja je ostala pamtljiva po svojim bizarnim i zabavno realiziranim događajima...

Dvojka u potpunosti donosi žanrovsko okretanje prema komediji, s tek sitnim elementima horora sazdanim u mnoštvu krvi, gorea i splatter scena koje su same po sebi posprdno napravljene. Postava filma je ista i radnja se korektno i konkretno nastavlja, nitko našem mladiću Coleu i dalje ne vjeruje u sve što je doživio i što će doživljavati te s frendom i dobro poznatom susjedom idu kampirati, gdje će se početi događati nove iznenadne nezgodacije po njegov život. Pun efekata, simpatičnih događaja, zabave i sve je sličniji Happy Death Day po obliku komedije i isprdavanja - očito to kod mlađe publike danas itekako prolazi. Wrap-up svega i nešto pojašnjavanja događaja iz oba dijela događa se na samom kraju filma, iako se tu dosta toga blesavog i ponekad, ali na sreću samo ponekad pretjeranog izdogađa. Pasao mi je nastavak, shvatio sam ga kao potpunu komediju i išprdavanje, a na blogu se našao čisto iz razloga što je nastavak nešto hororičnijeg prvijenca i što je prepun splatteraja deluxe. Kome se svidio prvi, neka otpiči gledati i nastavak.

Dvojac astronauta na ekspediciji u svemiru doživljava krvavi epilog - samo se jedan od njih, Konstantin, vrati, ali otkrit će se ubrzo da nije sam - u njegovom tijelu nalazi se izvanzemaljski parazit kojeg će ruska vojska nastojati sakriti...

Egor Abramenko donio nam je ovaj SF horor na temlju izvanzemaljaca i parazita iz svemira. Rusi su uspjeli iskoristiti ovaj korona period i nekako ga isprofilirati da dođe i do šire europske, pa i američke i svjetske publike. Moram reći kako nisam znao što očekivati od filma, pogotovo zato što priznajem da nisam vičan i upoznat s ruskim horor ostvarenjima osim nekoliko kultnih naslova poput sovjetskog Viy iz 1967. godine. Ispalo je srećom da je nešto manje od dva sata trajanja u meni probudilo pozitivna stajališta prema filmu, prvenstveno zbog njegovih zanimljivih efekata, spore ali jako inteligentno građene radnje, dosta lukavosti u priči i aliena koji ima odličan izgled, pojavnost i sposobnosti. Kasnije, taman kada se polagano kreće gubiti spona što više raditi jednom kada situacija eskalira, film počne preispitivati moralno-psihološke vrijednosti i one koje se tiču relacije ruska vlada-ruska vojska-ruska i svjetska javnost. Moram priznati da neke odluke i dramatični dijelovi i njihova efektivnost uglavnom budu ugušeni manjkom logike i smisla, što je uspjelo poremetiti da mi dojam o filmu bude više nego vrlo dobar, kao i tehnika preživljavanja parazita u tijelu domaćina - prenerealno čak i za hororljupce. Unatoč svemu tome, moram preporučiti svima Sputnika, mislim da će vas ugodno iznenaditi, pogotovo ako ste voljni gledati slow-burning hororce, a ima u ovakvoj atmosferi dosta toga uznemirujućeg i creepy.