House III: The Horror Show (1989)

Lucas McCarthy policijski je detektiv kojemu je konačno laknulo kada je uhvatio zloglasnog serijskog ubojicu "Meet Cleaver Maxa", kojega čeka električna stolica. No, tijekom promatranja njegove smrti i nakon toga, čini se da je Lucasova normalnost došla u pitanje, kao i sigurnost njegove obitelji i kuće, budući da je izgledno da se ubojica vratio iz mrtvih...

Jedan od rijetkih filmova gdje ćemo moći vidjeti Lancea Henriksena i Briona Jamesa u glavnim ulogama, House III, ustvari ima zanimljivu prošlost: patio je od krize identiteta zbog marketinških propusta. Film su htjeli najavljivati u svim neameričkim kontinentima kao treći nastavak na horor serijal, tako da dok je krenula produkcija, mislilo se da će biti riječ upravo o tome. Sean Cunningham, producent, već je bio u procesu prosljeđivanja tog imena stranim distributerima, kad mu je United Artists rekao da je zvučniji naziv na američkom tlu The Horror Show. I od toga dana, za one koji se ne upute dovoljno, vladat će konfuzija, iako se na sve više mjesta bilježi kako je riječ o filmu House III: The Horror Show. A moglo bi se komotno napisati i Shocker: Prequel, budući da je Shocker izašao iste godine na jesen, a ovaj film na proljeće, a riječ je o tematski veoma, veoma sličnim filmovima. Ovo je treći nastavak horor-komičnog serijala House koji to ustvari i nije, nešto slično kao i s Halloween trojkom, no ovdje imamo odmak od fokusa uklete kuće i duhova na serijskog ubojicu koji kreće u napad i opsjedanje kuće, naravno, mrtav nakon električne stolice i nakon dogovora s vragom. Takvi elementi filma svakako su minus u usporedbi s ostatkom serijala, no kao samostalan film, radnja i sve ostalo u globalu nije ni toliko loše koliko sam mislio da će biti.

Prvih pola sata filma čisto je solidno odrađeno, dobro počinje, uvodi nas u radnju, likovi i gluma su na mjestu, općenito, efekti, zaplet i sve, no nažalost, sve se razvodnjava kada se radnja krene brže pokretati i kada neki zahtjevniji efekti, praktični ili ne, krenu uzimati maha. Splatteri se događaju tek kasnije, drago mi je što su ponovno prisutni, no u daleko manjem omjeru nego u prva dva dijela, no, ne vrijedi ni uspoređivati kada film sadrži rijetke poveznice sa serijalom osim samih događanja oko "kuće". Zadovoljstvo je Henriksena vidjeti u punoj minutaži, riječ je o veoma kvalitetnom glumcu koji se pojavljuje u bezbroj filmova A i B produkcije.

Na neki način se izgubila atmosferičnost u trećem dijelu, nedostaje scenarist Fred Dekker koji bi dostojno prenio atmosferu i tempo serijala, no i unatoč tomu, film kao samostalan također ne bi mogao veću pažnju zadržati upravo zbog dosta dugog pripremanja na nešto konkretno, a i to konkretno što je viđeno nije bogznašto. Rasplet filma dinamičniji je od ostatka filma, ali potpuno nepotrebno. 

Mimo Henriksena, Jamesa i dobrog starta, House III bezvezan je prosječni film koji je preteča Shockera, a dojma sam da je od Shockera sve uzeo, iako je, zanimljivo, ranije objavljen i realiziran.